Portret srpskog politicara
Politika... Koliko je ta rec postala otrcana (ovo postala se odnosi i na prethodno stolece, imamo dugu tradiciju otrcavanja i gubljenja smisla). Kad danas kazes politicar pomislis na muskarca (naravno), izmedju 40-70 godina (najbolje godine), koji ume da te gleda u oci (moze i kameru), da laze i da ne trepne, podvali ti dva-tri trula zakona, podigne ruku, omasti brke po najjeftinijoj ceni, malo kraducka, a onda ode u krevet i mirno spava... Kao da se nista nije desilo... Kao da je sve to normalo... Zapravo ovo poslednje kao nema nikakvu vrednost, u Srbiji sve to (nazalost) JESTE normalno. I tako iz dana u dan do sledecih izbora, a onda namakne Nikolasovo ili 1. maj odelo (kupujmo domace), crvenu kravatu (poslednji krik mode-sa naglaskom na krik) i opet radi jedino sto ume-laze! I prodaje nam kule i gradove (sagradjene u vazduhu, od nistavila), prodaje nam fraze i mnoge narodne umotvorine, klice i ocekuje od nas da cinimo isto. I za divno cudo (meni zaista taj fenomen nije jasan) narod to i cini, ubedjen da je bas on taj koji ce nas izvuci iz, gle cuda, onog u sta nas je i uvukao.
Mozda zvuci ogorceno, ali ovako zaista izgleda prosecan politicar. Cast izuzecima (za njih cu da glasam :D). Medjutim, pisajuci ovaj tekst, zaitah se da li oni svesno lazu... Mozda je to preostra rec. Mozda oni stvarno veruju u to sto govore. To bi, zaista, bilo logicno u nekoj normalnoj zemlji u kojoj postoji normalna politicka scena. Ovo je ipak Srbija...
P.S. A i cesto govore tolike gluposti da bi bilo cisto vredjanje njihove inteligencije da kazemo da veruju u to sto govore, a ja legitimne i od naroda izabrane predstavnike nemam prava da vredjam :)
P.P.S. I jos jednom se ogradjujem na prosecnog politicara, postoje ljudi koje zaista postujem i koje sam uvek voljna da saslusam (mada cesto slusam i ove druge, nemam pojma zasto) i da njihove ideje i napore podrzavam. Na kraju krajeva, ma koliko mi bili ljuti i razocarani, nisu svi isti... Hvala Bogu!