Lunjo, moj stari kofer opet mirise na sive ceste
a tvoja soba na mandarine i przen kesten.
I toplo je tu, tu ispod tvog krova.
O, dobro je tu, u zamku iz snova, pa sretna ti nova.
Lunjo, sad cu ti reci i vise nikom i vise nikad:
svako je od nas ponekom slican al' ti si unikat.
Procitas me, znam, od slova do slova.
Precutis to, znam, k'o pametna sova, pa sretna mi nova.
Ti uvek znas najbolji nacin,
s tobom lako stizem na tron.
Ti si ta nit, taj retki zacin
koji daje poseban ton.
Ti si mali carobnjak koji donosi spas
a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas.
Lunjo, ako me traze ti slazi da sam odavno mrtav.
Spusti roletne i navij sat na sredu, cetvrtak.
A napolju mraz i magla i zima.
A napolju mrak al' ovde sve stima, od kad tebe imam.
Ti uvek znas najbolji nacin,
s tobom lako stizem na tron.
Ti si ta nit, taj retki zacin
koji daje poseban ton.
Ti si mali carobnjak koji donosi spas
a svi ti pajaci na pokretnoj traci nek zure bez nas.
Ti uvek znas najbolji nacin,
s tobom lako stizem na tron.
Ti si ta nit, taj retki zacin
koji daje poseban ton.
Ti uvek znas najlepse reci,
ti cak i cutis vise od svih.
Ti imas smeh koji sve leci,
ti od psovke nacinis stih.
Malo je onih koji to rade kao Balasevic... Nezno, a mocno, beskrajno romanticno, a vojnicki precizno, divno... Volim njegove pesme, a ova, iako ne tako poznata, mi je jedna od omiljenih. Tiho i nimalo pompezno je usla u moj zivot i tu ostala do dana danasnjeg.
Ne podseca me ni na sta i ni na koga... Jednostavno je tu... U meni, zbog mene za razliku od svega ostalog...
Da se okanemo apatije :)
Red bi bio da se predstavim, tako su me mama i tata vaspitali.
"Rekli su mi da je dosla iz provincije, strpavsi u kofer snove i ambicije..."
A da ne bi ispalo da slusam samo Balasevica:
"Voljela je sjaj u travi, Lorku i Bodlera
Zivjela u svijetu pjesme, ranjiva i njezna
Mastala je ovdje mirno, sasvim izvan svijeta..."
Devojka na raskrscu zivota, neodlucna, marionate sudbine, uvek slusatelj ali nikad saslusani, onaj kome se svi otvaraju, ali koji se nikome ne otvara, ko zeli nogo, a ne bori se ni za sta.
"vizija iz snova, obicna je zemlja"
Ukratko, ovde sam da bih pisala o svemu o cemu ne mogu da govorim jer su reci trenutno moje jedino oruzje. Ko zna mozda se i ne izgube u etru, mozda ne zamuknu, vec odjeknu. Mozda sve ovo neko i cita...
A mozda i ne.